Pobuna Maji Maji

Pobuna Maji Maji naziv je za masovni ustanak afričkog stanovništva protiv kolonijalne uprave u Njemačkoj Istočnoj Africi. Razlozi ustanka koji je bez jasnije izražena središnjeg vodstva trajao od 1905. do 1907. godine na području današnje Tanzanije bili su, prije svega, iskorištavanje i izvoz prirodnih bogatstava poput pamuka za potrebe europskog tržišta, visoki porezi, te prisilan rad domaćega stanovništva.

Važnu ulogu pri mobilizaciji afričkog stanovništva odigrao je vrač Kinjikitile Ngwale koji je potaknuo pobunjenike na suradnju, unatoč plemenskim različitostima, radi uspješnoga suprotstavljanja vojno nadmoćnijoj kolonijalnoj vlasti. Sam naziv pobuna je dobila s obzirom na riječ maji što na svahiliju znači voda. Uvjerivši pučanstvo u svoje nadnaravne moći, Ngwale je ratnicima rekao da će ako popiju posvećenu vodu postati neranjivi te će biti u mogućnosti svladati nadmoćnijega neprijatelja.

Pobuna je počela u srpnju 1905. a završila je porazom afričkih plemena 1907. godine. U raznim bitkama, kao i zbog posljedične gladi, stradalo je između 75 000 i 300 000 Afrikanaca, dok se njemački gubitci procjenjuju na oko 400 ljudi uključujući i savezničke vojnike (15 Europljana i 389 afričkih vojnika). Guverner Gustav Adolf von Götzen bio je zadužen za gušenje pobune po čijem je završetku uslijedila reforma njemačke kolonijalne uprave u Africi. Prema nekim autorima, Maji Maji ustanak označio je početak razvoja tanzanijskoga nacionalizma.